Sa(n)jam knjige u Istri
Sanjam knjige u Istri
Sanjam knjige u Istri
Sanjam knjige u Istri
        kontakt      priopćenja
 


Predrag Matvejević: RAZGOVORI S KRLEŽOM

18.00 Razgovor iza zavjese


Iz današnje perspektive odista možemo tvrditi kako su Matvejevićevi "Razgovori s Krležom", prvi puta objavljeni 1969., bili zapravo konverzacije dva velikana – onog starijeg, na odlasku, i mlađeg koji će svoju karijeru jednog od najfertilnijih, suptilnijih i gotovo renesansno, obimom znanja, impostiranog mislitelja tek potvrditi. Objavljeni po sedmi put, Razgovori su vjerojatno jedan od najdetaljnijih i pronicljivijih uvida u kompleksnu misao, prema mnogima, najvećeg hrvatskog pisca i enciklopediste dvadesetog stoljeća, naglasili su Božo Rudež i Vlaho Bogišić. No, ipak, na promociji glavnu riječ ima il professore Matvejević i njegovo prisjećanje na mjesta na kojima je Krležu susretao i razgovarao s njim: "Strossmayerov trg i Leksikografski zavod, gdje su se nalazili oko podneva ili provodili rane večernje sate, kuća na Gvozdu 23 s golemim vrtom i vitkom statuom na ulazu, stan na katu i stepenice uz koje se Krleža teško penjao, kabinet s debelim svescima Enciklopedije Jugoslavije na koju je bio ponosan premda ne i posve zadovoljan njome". A teme o kojima su razgovarali? Za tu informaciju kao i onu jesu li se dotakli Pule o kojoj je Krleža pisao još 1948. morat ćete uzeti Razgovore u ruke i početi čitati…


Više informacija…



Ante Perković: SEDMA REPUBLIKA

16.00 Drama identiteta


Popularna kultura, taj značajan i simbolički impergniran prostor mladenačkog djelovanja, već destljećima nije percipirana i interpretirana ružnijom ili, adornovskim rječnikom, maloumnijom sestrom svoje "visoke" inačice. Mnogobrojnim pokušajima da se jugoslavenskom sedmom republikom proglase raznorazne državotvorne institucije Federacije, Ante Perković suprotstavlja nikada institucionalizirano vezivno tkivo među šestoricom različitih. "Sedma republika: pop kultura u YU raspadu" knjiga je u kojoj se kompetentno, ali i maštovito obrazlaže zašto i bez vlastite valute, sekretara pa vjerojatno i jasno definiranih granica konzumacije ta res pubblica ima svoje mnogobrojne građane, naglašavaju Mima Simić i Boris Pavelić. I u ovome slučaju, dakako, vrijedi onaj moto kako je cjelina veća od pukoga zbroja njezinih elemenata, pa umjesto nabrajanja svih pop kulturnih inačica, samo ćemo zapjevati refren što, znalci će prepoznati, multimedijski objedinjuje pred-post i post pop: "Nisi me voljela u ono vrijeme, a ja sam želio samo jedno, sada kad nismo mi mladi ko nekada, dođi da ostarimo zajedno… u daljini čujem muziku neku, i pitam sebe, gdje li si sada?"


Više informacija…



Nobelovac IVO ANDRIĆ

12.00 Drama identiteta


Na današnji dan prije pedeset godina, dakle 10. prosinca 1961., u Stockholmu je Švedska akademija dodijelila Nobelovu nagradu za književnost jugoslavenskom (i jugoslovenskom) književniku Ivi Andriću. Na književno stvaralaštvo i višestruki značaj te Nobelove nagrade u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja u Puli podsjetili su Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović, Duško Marinković i Vlaho Bogišić, napose na njegov, tom prigodom na francusko izrečen zapaženi govor "O priči i pripovijedanju", koji završava: "Svatko priča svoju priču po svojoj unutarnjoj potrebi, po mjeri svojih naslijeđenih ili stečenih sklonosti i shvaćanja i snazi svojih izražajnih mogućnosti; svatko snosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti slobodno pričati. Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželjeti da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničemu ako na jedan ili na drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti. To je ono što je bitno. To je ono što sam smatrao dobrim za istaknuti u ovom svom kratkom prigodnom razmatranju koje ću, ako mi dopustite, završiti kao što sam i počeo: s izrazom duboke i iskrene zahvalnosti."


Više informacija…



Ana Lederer, Martina Petranović, Ivana Bakal: STO GODINA HRVATSKE SCENOGRAFIJE I KOSTIMOGRAFIJE: 1909-2009.

11.00 Kazalištarije


Monografija je prikaz nastanka i razvitka struka scenograf i kostimograf u Hrvatskoj u rasponu od stotinu godina, od 1909. godine, kada je zapošljavanjem Branimira Šenoe kao scenografa u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu započela službena povijest ovih struka, do danas. U raskošno opremljenom i bogato ilustriranom izdanju na 396 strana predstavljen je izbor kostimografskih i scenografskih ostvarenja u formi skica, maketa i fotografija predstava, a kojim su autorice, prema vlastitim riječima "iz (u pravilu relevantnih) predstava različitih hrvatskih kazališta, iz sto godina povijesti ovih umjetničkih struka nastojale predstaviti one radove koji u istom prezentiraju i specifičnosti autorskoga stila određenoga scenografa, ali i stil određene kazališne epohe i dostignuća obiju struka". Monografijom je zaokružena cjelina započeta koncem 2009. godine kada je ULUPUH realizirao najveći izložbeni projekt u struci: "Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909-2009.", u suorganizaciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Projekt je bio sastavljen od pet izložbenih cjelina, kojima se dostojno obljetnice proslavila godišnjica zapošljavanja prvog scenografa (i kostimografa) u zagrebačkom HNK-u.


Više informacija…



Mate Matišić

10.00 Doručak s autorom


Na sinoćnjem predstavljanju Matišićeve "Posmrtne trilogije", knjige koju čine tri drame "Sinovi umiru prvi", "Žena bez tijela" i "Ničiji sin", Vladimir Stojsavljević (za bližnje mu: Vaki), selektor ovogodišnje žarišne teme Sajma Identitete drame – drama identiteta", vrsnom poznavatelju kazališta (i svega oko i u kazalište) te i samom dramskom piscu, proglasio je Matu Matišića hrvatskim dramatičarom desetljeća. Dramski prvijenac "Namigni mu, Bruno!" napisao je 1985. (praizveden kasnije kao "Bljesak zlatnog zuba"), a do 1999. napisao je još pet dramskih tekstova: "Legenda o svetom Muhli", "Božićna bajka", "Cinco i Marinko", "Anđeli Babilona" te "Svećenikova djeca". Scenarist je i koscenarist filmova "Život sa stricem", "Priča iz Hrvatske", "Kad mrtvi zapjevaju", "Fine mrtve djevojke", "Infekcija"… Skladao je glazbu za filmove: "Kako je počeo rat na mom otoku", "Maršal", "Svjedoci", "Infekcija", "Ta divna splitska noć", "Dva igrača s klupe"... i kazališne predstave: "Cinco i Marinko", "Četvrta sestra", "Što je muškarac bez brkova", "Hotel Babilon", "Jacques i njegov gospodar"... Svira u jazz sastavima ("Hot club Zagreb"), nastupa na jazz koncertima i festivalima te svira nekoliko narodnih instrumenata (samicu, tamburicu, bisernicu, bas prim). Takvog gosta za Doručkom imao je Vojo što pitati.


Više informacija…